Hrvojka Mihanovic-Salopek: U ogledalu znanstvenih prosudbi II. sv.

Ova je knjiga nastavak prvog sveska istoimenog djela autorice, objavljene 2017. u Zagrebu. Prvi svezak bavio se kritičkom analizom književnih povjesničara i kritičara (Antun Barac, Miljenko Foretić, Nikola Batušić), potom daje književnopovijesni pogled na autore duhovnih tema (Velimir Deželić, Ivan Kukuljević-Sakcinski, pastoralno marijanski motivi kod Marije Bettera Dimitrović). Bavi se proučavanjem pjesništva Miroslava S. Mađera, Zlatka Tomičića, Drage Ivaniševića, te osvjetljava osobnost Dore Pejačević, prve hrvatske skladateljice visokog međunarodnog ugleda.

Drugi svezak ove vrlo zanimljive i vrijedne monografije, objavljene 2024. kod istog izdavača (Biakova), ima sljedeći sadržaj:

I. poglavlje, Književnici pod drugačijim reflektorom, 5

• Nepoznati maritimni putopisi i novele Frana Vinka Maroevića, 7-41
• Putopisna zbirka Nikole Andrića u procjepu između realiteta i vizionarskih htijenja, 43-82
• Presjek kroz djelo i nepoznata posthumna ostavština Miroslava S. Mađera, 83-119
• Demistifikacije uloge pouzdanog putpisca u putopisima Marijana Matkovića, 121-156
• Komiža u pjesničkoj vizuri Jakše Fiamenga, 157-196
• Odraz Istre u pjesničkom stvaralaštvu Borisa Domagoja Biletića, 197-248
• Astronomske i kataklizmičke opservacije u pjesništvu Gorana Gatalice, 249-289

II. poglavlje, Interferencijska pretapanja hrvatskog mediteranskog pjesništva i slikarstva, 291

• Odraz hrvatske povijesne i književnoumjetničke baštine u stvaralaštvu Josipa Botterija Dinija, 293-323
• Zvonimir Mihanović – Snoviti odraz povratka na Itaku, 325-348

III. poglavlje, Umjetnički profili dvojice povjesničara književnost, 349

• Slavko Ježić kao prozni autor i njegova književna percepcija, 351-379
• Frangešova interpretacija i revalorizacija Kranjčevićeve poezije u Stoljećima hrvatske književnosti, 381-414

Kazalo imena, 415-436
Biografija autorice, 437-449
Sadržaj knjige, 450-451

Radi ilustracije, zadržat ćemo se samo na dva imena obrađenih u monografiji dr. Hrvojke Mihanović Salopek.

Nikola Andrić (1867.-1942.)

U svesku II. svojih putopisa (str. 25-26), Nikola Andrić opisuje kako se Ivan Meštrović “razvio u strastvenog Hrvata, pa nipošto nije htio pristati na predlog londonskog srpskog poslanika, koji je silom želio da Meštrovićeva izložba u Londonu izađe pod srpskim imenom – Ili pod hrvatskim, ili pod jugoslavenskim, ali pod srpskim nikako – bio je Meštrovićev odgovor. I otovorena je pod “jugoslavenskim” Drugu izložbu sprema pod jedinim hrvatskim imenom.” Vidi str. 59 monografije autorice.

U svojem putopisu Dva dana u Bugarskoj (pisanom oko 1910.) Nikola Andrić primjećuje da su se u to doba u Bugarskoj učestalo korislili hrvatski udžbenici (u bugarskom prijevodu). Spominje sestre milosrdnice iz Hrvatske koje su otvorile prvu medicinsku školu u Bugarskoj, a imale su samostan u Drinopolju. Također, Andrić u Sofiji saznaje i za hrvatske tamburaško društvo iz kojega je poteklo jedno bugarsko. Vidi str. 60.

Zvonimir Mihanović

Rođen je 1946. u Poljicima kod Splita, a nakon završetka Pedagoške akademije u Splitu studiaro je slikarstv u Milanu i Parizu. Slikarev uspon munjevito započinje nakon što mu je jedna slika bila izložena u Salon d’Automne Grand Palais u Parizu, gdje je postigla sjajnu recepciju i priznanja. Nakon toga surađuje s vodećim galerijama u SAD-u. Njegov likovni stil kritičari označavaju kao poetski hiper-realizam, te je jedan od najistaknutijih predstavnika tog smjera u svijetu.

Među inim, osllikao je Hrvatski centar u New Yorku i Detroitu. Donirao je veliki broj grafika i slika za vrijeme Domovinskog rata početkom 1990ih za pomoć stradalima. Uspostavio je kontakte s brojnim visokim dužnosnicima američke Vlade i neposredno ih informairao o istini Domovinskog rata. Sveučilište u Splitu mu je 2024. dodijelilo počasni doktorat. Vidi str. 326-327.