Kako su nestali novci depozita Narodne banke Jugoslavije deponirani u
stranim bankama? Pa jednostavno. Medjunarodna zajednica nakon odluka Badinterove komisije i priznanja novonastalih drzava bivse SFRJ nije stavila zabranu na koristenje
tog novca iz saveznog deviznog depozita do okoncanja sukcesije. Ona je pravo
potpisa, upravljanja tim novcem prepustila Slobodanu Milosevicu,
predsjedniku Jugoslavije, u nadi da ceovaj brzo obnoviti Jugslaviju. A on je
s tim novcem sve do 1995 vodio rat protiv novonastalih drzava, bivsih
republika SFRJ, a kasnije ga je koristio u ratnim operacijama na Kosovu. Zar
se nitko ne sjeca da je 1992 doveden za predsjednika drzave Milan Panic,
americki drzavljanin, za cijeg se je upravljanja Srbijom vodio najkrvaviji
rat u BiH i pocinjena su najveca zlodjela na okupiranim podrucjima BiH i
Hrvatske. Time je ratu dat svojevrstan legitimitet. Kada je 1991. bilo
govora o tome da bi Rudy Perpich, bivsi guverner savezne drzave Minessote,
dosao u Hrvatsku kao ministar vanjskih poslova, vlada George Busha starijeg
mu je zaprijetila da ce istog casa izgubiti americko drzavljanstvo. Otkud
tolika razlika u tretmanu Rudya Prpica i Milana Panica? Pa valjda u tome sto
je Rudy Prpic uspjesan Hrvat i nije smio doprinijeti zalaganju za hrvatsku
stvar u vrijeme kad Hrvatsku nitko nije htio. I nitko ni da bi se sjetio
Milana Panica, americkog drzavljanina, ratnog srpskog predsjednika i
etnickog cistaca, akamo li da bi ga tužio Tribunalu u Haagu za ratne
zlocine. Pa za njegovog vrsenja predsjednicke duznosti opsjedani su Foca,
Gorazde, Zepa, Visegrad, Jajce, Sarajevo, Mostar, a iz Trebinja i Crne Gore
je pucano po Dubrovniku. Medjunarodna zajednica, koja je bila tako striktna
u primjeni svake restriktivne mjere protiv Hrvatske, blagoslovila je
srpsko-jugoslavensko trosenje zajednickog novca bivsih republika u svrhu
vodjenja rata protiv njih. Na ovaj su nacin narodi bivse SFRJ doista
financirali rat protiv samih sebe, a farsa je i citavo natezanje oko
sukcesije s praznom kasom. Po medjunarodnom pravu ta se sukcesija morala
obaviti nakon objavljivanja odluka Badinterove komisije, ujesen 1991. Tada
je trabalo sazvati mirovnu konferenciju, utvrditi granice i medjusobne
obveze novih drzava.Trebalo je raspustiti vojsku, JNA, koja je ostala bez
drzave, i ravnomjerno prema uplati u saveznu kasu federacije raspodjeliti
ratnu opremu i sav novac iz deviznog depozita Narodne banke Jugoslavije. I
sva ratna oprema i novac spadaju u sukcesiju. Medjutim to se nije dogodilo,
jer bi u tom slucaju bili ukinuti efekti embarga na uvoz oruzja zrtvi, a to
bi, uz pravovremeno diplomatsko priznanje,znacilo i brzi kraj rata. Ustvari
to je bilo stavljanje nenaoruzanih naroda u arenu, kako se to činilo u
anticko rimsko vrijeme, da se poput golorukih gladijatora bore protiv diljih
zvijeri, na sveopce veselje krvozedne publike. Time se unaprijed planiralo
ishod sukoba. Medjunarodna zajednica je svjesno gurnula narode bivse drzave
u ovaj rat ostavivisi Slobodanu Milosevicu i vojsku i savezni devizni
depozit za ratovanje. A danas smo prisiljeni od nje traziti kredite s
lihvarskim kamatama za obnovu kuca, gospodarstva, ciscenje od mina i
spaljivanje ogromne kolicine starih lijekova kojima je istekao rok uporabe,
a koje su nam oni “humanitarno” slali kao pomoc i pri tome bili oslobadjani
od poreza. Zar to nije sjajan posao bez rizika, s visokim kamatama i velikom
dobiti za oligarhiju koja najprije natjera zrtvu da financira sama rusenje i
zlocin nad sobom, a onda ju silom prilika koje je stvorila, sili da uzima
lihvarske kredite za saniranje posljedica rata. Trgovacki putnici ove
krvave, od pamtivijeka, uspjesne multinacionalne kompanije, su bili Gianni
de Michelis, Hans van den Broek, lord Owen, Stoltenberg, Carrington, Vance,
Calr Bildt i ostali predstavnici ove menazerije. To je za njih samo dobar
posao, a zrtve koje tretiraju s prijezirom su svi, i njihovi izvodjaci i
stvarne zrtve. Najvise ce se dobra svome narodu uciniti ako se pri svakom
diplomatskom koraku koji se cini ovo ima na umu. Moze se to sve znati, a u
razgovorima ne spominjati, ali onda se drugacije gleda na ponude iz kataloga
svjetskih “programa visokih idealističnih humanistickih proizvoda”.
Abolicijom svojih 85000 cetnickih izvedbenih subjekata Medjunarodna je
zajednica zastitila svoje. A nasi nisu njihovi, pa im se zato sudi u
Hrvatskoj i u Haagu. Sve korake koje cini financijska oligarhija iza scene
pod imenom Medjunarodne zajednice odvijaju se uvijek pod egidom
“visokomoralnih ciljeva, civilizacijskih tecevina, demokracije, pravde,
istine, postenja, i ljudskih prava”. A to je Prokrustova postelja na kojoj
se moze bespomocnu zrtvu muciti bez sankcija, vremenski neograniceno,
izduzivati, skracivati, istezati, rezati, sve dok dise, pri tome jos
ucjenama izvuci velike financijske i ine koristi na koje zrtva silom
pristaje sve da bi prekratila muke. I to se cini sve dok zrtva ne bude po
mjeri te postelje kojoj su uvijek nove dimenzije. Zrtva moze i podleci
tretmanu, ali to, s obzirom na izvucenu korist, vise nije ni vazno. Takve
Prokrustove postelje i njihovi obsluzitelji su razne misije poput OESS-a,
EU, nadzori i packe veleposlanstava, vecina nevladinih i humanitarnih
udruga- obavjstajnih ekspozitura velikih sila u kriznim podrucjima. I Sud u
Haagu je nacinjen za zrtve agresije. Medjunarodni protektori “urodjenickih”
naroda majstorskom izvedbom visestoljetne kolonijalne prakse velikih sila
zavadi, pa vladaj, ugrozavaju sve stanovnike podrucja kojim su “zastitnicki”
zavladali. Tako se Hrvati i Muslimani kao zrtve agresije stjerane u
Federaciju BiH mrze i svadjaju oko udjela u vlasti, oko broja optuznica i
tretmana u Haagu, dok strani grabezljivci unistavaju njihovu bastinu,
zemlju, zakapaju opasne otrove, pljackaju i trze njihova dobra. S druge
strane ta Gospoda nemaju zamjerki i stite beskrupuloznim zlocinima
osvojenu, od domicilnog hrvatskog i muslimanskog stanovnistva ociscenu,
poput Izraela etnicki i vjerski cistu, srpku pravoslavnu zajednicu u
republici srpskoj, a zahtijevaju toleranciju i multietnicnost u Federaciji
BiH, Hrvatskoj i Makedoniji. Pri tomu i oni, a i zrtve neprekidno optuzuju
pokojnog hrvatskog predsjednika, dr Franju Tudjmana, da je dijelio Bosnu,
sto vecina zrtava prihvaca i hrani se tom otrovnom biljkom da utoli glad.
Moze li netko odgovoriti: Zasto je Sloveniji nekaznjeno dopusteno da bude
cista etnicka drzava???!!! A u Hrvatskoj se zahtijeva veca prava za
nacionalne manjine nego za vecinsko stanovnistvo? Pa nisu Hrvati u agresiji
1991-1995 ugrozavali, ubijali, izgonili i protjerivali Srbe, Muslimane,
Rusine, Madjare, Ukrajince i sami sebe, nego srpska manjina uz pomoc Srba iz
Jugoslavije i JNA. Zrtvama se sudi, a sada im je dato da se jos
izzivljavaju i iscrpljuju na vanjskim efektima sudskih, pravnih smicalica
sa Slobodanom Milosevicem, koji je jedna manipulacija vise da se zrtve
pocasti laznom katarzom “pobjede pravicnosti” kakvu mogu jedino smisliti
direktni sotonini poslenici. Eto “Postenja, Pravde i Humanizma imperijalnih
sila G-7+Rusija, sve u ime bolje buducnosti” Tko ima oci, nek gleda! Tko ima
usi, nek cuje! Tko ima mozga, nek misli! I na kraju, pitam se: Hoce li se
ikada naci nekolicina Hrvata dovoljno inteligentna, strucna, hrabra, a uz to
nesebicna i bogata, pa sve ove cinjenice, i ostale koje sam ja iznijela u
svojoj optuznici protiv medjunarodne zajednice, J accuse, uobliciti u pravu
tuzbu i predati Sudu pravde u Haagu, ili Sudu za ljudska prava u
Strasbourgu, ili Sudu u Bruxellesu koji sada prima svakojake tuzbe. Ovo su
neoborive cinjenice koje ne zastarijevaju, a skinule bi povijesnu hipoteku s
citavog hrvatskog naroda i hrvatske drzave i oslobodile bi nase zatocene u
Haagu. Neka se ne zaboravi, da javnost drzava koje ovo sve cine, ne zna sto
oni cine. Oni se te javnosti boje. Sve to oni to mogu ciniti sve dok istina
ne postane bjelodana. U trenutku kada se vjesto zaobidju njihova
Orwelijanska “ministarstva istine” padaju njihove vlade. Srpska propaganda
radi dan i noc. Dovoljno je pogledati niz web stranica na kojima su aktivni.
Pomislite, cak americki Queckeri rade za Srbe! Mozda im treba nagraditi
toliki trud i zauzetost?! Sto rade Hrvati. Nista! Ono sto rade politicke
stranke je sramota, a i istupi na hrvatskoj i medjunarodnoj sceni su
nedolicni i svode se na moljakanje i dodvoravanje. Argumente imamo. i oni su
neoborivi i mogu izdrzati svaku sudsku provjeru. Zasto se nema hrabrosti
pravom protiv silnika. Bitka nije uvijek unaprijed izgubljena. Ovakav pravni
put i istina su nam jedini pravi nacin. Nistarije i mlitavci se svima gade.
Dobro obrazlozeni argumenti cvrsto, uljudno i decebtbi izneseni izazivaju
postovanje i kod neprijatelja i nesklonih, i lijek su protiv kompleksa nize
vrijednosti. I to je jedna olimpijska vjestina u kojoj moramo trenirati i
izboriti medalje. I ne zaboravimo: Ono sto mi kao narod za sebe i one koji
ce doci poslije nas moramo uciniti sami, nece uciniti ni dragi Bog za nas.
On ce nam pripomoci, ali se zalagati, uz njegovu pomoć, moramo sami.
Kornelija Pejcinovic
Distributed by www.CroatianWorld.net. This message is intended for Croatian Associations/Institutions and their Friends in Croatia and in the World. The opinions/articles expressed on this list do not reflect personal opinions of the moderator. If the reader of this message is not the intended recipient,
please delete or destroy all copies of this communication and please, let us know!