Kako obecah evo kratkog izvjesca iz Seoul-a gdje sam vec cetvrti put u zadnje 4 godine: naprosto zato sto ovdje su znanost i (nano)tehnologije u procvatu, a neke moje ideje i radovi zanimaju ovdasnje strucnjake (i Japance, no to je jedna druga prica) …
Glavni sok ovdje jest da je sve u pogonu i naprosto se osjeca zelja za znanjem, za kreativnoscu, za napretkom; vjerujem da je tako bilo u USA pedesetih godina; u Europi tako nesto (takvog intenziteta) nisam dozivio. U USA se to ponekad jos osjeti u Silicijskog dolini …
Ono sto je Hrvatima bitno znati jest da je 1945. Koreja bila do temelja porusena (Japanci su im cak do zemlje preorali budisticke hramove!) sa ukupno samo 1000 inzenjera i znanstvenika, a svi ostali su do tada bili (nekreativni, rentijerski) sluzbenici Japanskog okupatora …
No, jednim mudrim planom koji se zove ‘3 generacije’ Koreanci su uspjeli prvo inicirati svoje institucije, pa zatim skolovati mlade i talentirane (uglavnom u USA), pa postaviti svoje institucije i industriju u 2-og generaciji u operativni modus (tzv. jeftinijih) kopija, da bi danas vec pokusavali uci u elitni klub bogatih ‘G-8’ te cak preuzeti kreativno vodstvo u nekim novim tehnologijama: npr. Samsung je vec de facto leader u nekim elektronickim podrucjima …
i garantiram unaprijed bit ce toga jos: kupovat cemo rado svi korejske automobile …
Koreanaca je oko 50 miliona, ali ovdje je atmosfera bitno radisnija, optimisticnija i pragmaticnija nego recimo u Francuskoj, gdje je tijekom godina nacionalni polet postepeno padao (iako su francuski potencijali i dalje veliki). U Juznoj Koreji danas je postotak inzenjera u pucanstvu oko 1.8% – NAJVISI u svijetu, a to je kljucni kriterij koji na duge pruge garantira da ce korejski proizvodi dominirati mnoga svjetska trzista ! Spomenimo na primjer da su vec sad Koreanci najveci svjetski proizvodjac gitara (elektricnih i akusticnih !!!). Dakle, ovdje je stvarno SVE MOGUCE jer postoji volja i vizija nacije !
Koreance je nemoguce ne postivati: svuda se osjeca zajednistvo i nacionalna vizija i ponos, te jedna dugorocna nacionalna strategija u svakom kontekstu … mladi postuju starije, nacionalna i komunalna harmonija, organizacija i posteni rad su svetinja a po ulicama vidim
dragovoljce kako ciste grad, vidim ljude koji mi pomazu cak kad i ne trazim pomoc itd …
Da ljudi su veseli (na neki nacin azijski Mediteranci) i rado su zajedno, ali rade
i stvaraju i vesele se kreativnom i industrijskom procvatu cijele nacije !
Za Hrvatsku sad vec mnogi znaju jer je uskoro svjetsko nogometno prvenstvo, pa su i nasi momci ponekad vidljivi na ovdasnjoj TV gdje je sve vise nogometa svakim danom …
Mogao bih napisati jos barem desetak stranica jer sam bio u drustvu bivseg i sadasnjeg ministra znanosti i tehnologije i s predsjednicima najboljih Sveucilista i Akademije,
ponajvecih kompanija itd … pa imam informacije doslovno o svemu …
Ipak, u zakljucku, nema neke velike tajne: Koreja je zemlja koja ima vjerojatno i tezu situaciju nego Hrvatska jer Sjeverna Koreja je jos uvijek ‘tvrda’ komunisticka zemlja …
Povijesno, susjedi (beskrajno brojni) Kinezi ili Japanci su najblaze receno bili neugodni, divlji okupatori, a ni danas ne daju ‘poklone’ Koreancima npr. u tehnoloskom natjecanju (a dominiraju ih i brojcanoscu) … no ipak, Koreanci su ostvarili i zajednistvo i minimalni nacionalni konsenzus
te prenijeli tu stratesku viziju na mlade ljude i eto sad i mi strani strucnjaci dolazimo redovno i pomazemo im. Plate nas pristojno, ali iskreno svi im rado pomazemo jer kad ozbiljan strucnjak osjeti taj ELAN nacije koja se bori za SVOJ BITAK onda je nemoguce ne pomoci i dati i vise nego li se trazi … i zato sam tu vec po cetvrti put u cetiri godine i doci cu sigurno opet …
I ostali kolege iz USA, New Zealand-a ili Europe mi kazu to isto : svi vole doci
u Juznu Koreju i svojom strucnoscu i znanjem pomagati Koreancima !
Daj Boze da mi Hrvati ostvarimo takvu slogu ili barem djelomcnu viziju i nesto naucimo od ovih divnih radisnih, discipliniranih Koreanaca … jer tada bi i nama mnogi rado pomogli Š a to nije pitanje
novaca nego naprosto jedne elementarne politicke strategije i i nacionalne vizije …
Pozdrav svima iz (i dalje) suncanog Seoul-a,
Davor Pavuna
‘globalizirani fizicar’ i ‘nacionalist’ 🙂