HOCE LI HRVATSKU GLAGOLJICU STITITI I UNESCO
Pismo nase posebnosti
ZAGREB – Premda je rana hrvatska pismenost i srednjovjekovnaknjizevnost trojezicna (latinska, staroslavenska, starohrvatska) itropismena (latinica, glagoljica, cirilica), najva nija sastavnicapisane kulture toga doba medu Hrvatima upravo je ona glagoljicna. Iakonije pismo samo Hrvata, glagoljica je jedino u hrvatskome narodu opstalavise od pola tisucljeca, postav1i jednom od bitnih oznaka hrvatskoga nesamo kulturnoga nego i nacionalnoga identiteta. Nije stoga neocekivanoda je ovih dana Ministarstvo vanjskih poslova, uz istarsku ljestvicu,predlozilo i hrvatsko glagoljicno naslijedje za Unescov popisnematerijalne svjetske kulturne bastine.
Predstojnika Katedre za staroslavenski jezik i hrvatsko glagoljastvona Odsjeku kroatistike zagrebackoga Filozofskoga fakulteta prof. dr.Stjepana Damjanovica pitamo sto bi uvrstavanje na Unescov popis (akonacna se odluka ocekuje u drugoj polovici ove godine) znacilo zaafirmaciju hrvatske glagoljicne bastine.
– Svjetska verifikacija kulturnih dobara pojedinih naroda krozUnesco ima – veli nam prof. Damjanovic – dvije osobine: prvo, pomazeindividualizaciji naroda i njegove kulture i, drugo, veze taj narod sdrugim sredinama. Glagoljica je dobar primjer za obje dimenzije. Ona je,kako je nedavno ustvrdio pooznati poljski slavist Leszek Moszynski,simbolicki samo hrvatsko pismo, jer se jedino Hrvati potpuno s njomidentificiraju. No, glagoljica nas veze i s drugim narodima koji su senjome sluzili u proslosti (Bugari, Makedonci, Cesi itd.), a djela pisananjome s ranom knji evnoscu zapadnoeuropskoga kruga s kojom dijeli i temei zanrove. Cinjenica je da je na tom pismu stoljecima nastajao dobar dionase knjizevnosti i to je vec verificirano, primjerice, u najboljimsvjetskim knjiznicama koje imaju barem jednu ako ne i vise hrvatskihglagoljicnih knjiga. Nova medjunarodna potvrda kroz UNESCO osnazila biobjektivno vrednovanje hrvatskoga glagoljastva kao vrijednosti svjetske