BRUNO BJELINSKI
BRUNO BJELINSKI
Roden: 1. studenoga 1909. u Trstu
Umro: 3. rujna 1992. u Zagrebu
Malo je skladatelja u XX. stoljecu s tako raznolikim i bogatim glazbenim opusom kakav je ostvario hrvatski skladatelj Bruno Bjelinski.
U ranom stvaralackom razdoblju Bjelinski se zanima iskljucivo za glasovir i komornu glazbu, da bi kasnije napisao golem broj orkestralnih djela, od koncerata za glazbalo i orkestar, petnaest simfonija i sinfonieta, više opera, nekoliko djecjih scensko-glazbenih djela i baleta do velikog broja drugih glazbenih ostvarenja. Nema gotovo niti jednog glazbala kojemu Bjelinski nije posvetio barem jedan koncert. Jednako je važan opus njegovih pjesama, dua, tria, kvarteta i kvinteta posvecenih gudackim, puhackim i kombiniranim komornim sastavima.
Bruno Bjelinski roden je 1. studenoga 1909. u Trstu. U Zagrebu je završio studij prava s doktoratom, te radi kao sudski i odvjetnicki pripravnik. Medutim, od gradanski uglednoga i poželjnog zanimanja pravnika i odvjetnika Bjelinskom je važnija glazba pa tijekom studija upisuje i Glazbenu akademiju, gdje ce uciti u klasi poznatih pedagoga i umjetnika Blagoja Berse i Franje Dugana. Zatim pocinje bogat skladateljski rad. Bjelinski je još kao djecak svirao violinu, potom i glasovir, pa je bilježio i glazbene teme, koje poslije koristi u svojim prvim skladateljskim ostvarenjima. Nastaje niz sonata, tokata i suita, no stvaralacki rad prekinuo je svjetski rat tijekom kojeg je Bjelinski interniran na Vis.
Poslije Drugoga svjetskog rata Bjelinski predaje kontrapunkt i polifoniju u splitskim i zagrebackim školama, a potom i na Glazbenoj akademiji u Zagrebu. U to doba nastaju velika djela poput Koncerta za klarinet, Koncerta za flautu, Serenade za trublju, klavir, gudace i udaraljke i Koncertne simfonije za klavir. Pedesetih godina Bjelinski takoder stvara velik opus za djecu u kojem se isticu Sedam bagatela za klavir, opere Pcelica Maja, Heraklo i Ružno pace, te baleti Pinokio, Petar Pan i Macak u cizmama. U svom kasnom stvaralackom razdoblju Bjelinski sklada operu Orfej XX. stoljeca, Koncert za Romea i Juliju te nekoliko simfonija.
Umro je u Zagrebu 3. rujna 1992. Stalna osobina u opusu Brune Bjelinskog je neoklasicisticka forma i glazbeni izraz. Bjelinski se krece u granicama tonalnosti i nije sklon avangardnom eksperimentiranju. Njegova je glazba pjevna, ritmicki raznolika i polifona, a u najvecem broju njegovih djela prepoznaje se mediteranska vedrina i otvorenost.