Osnovni cilj zakona je zblizavanje ljudi
30. nedjelja kroz godinu – A
Jedina zapovijed : Ljubi Boga i bližnjega svoga
(Mt 22,34-40)
Isus sve zapovijedi (10) sažima u jednu koja regulira odnose s Bogom i s drugim ljudima. Kroz povijest se vrlo cesto lucilo “sveto” od “profanog”, Božje od ljudskog. Zato se dogadalo da se religiozno (sveto) pretvori u apstraktno i daleko od života. Tako je došlo do odvajanja realnog života od religioznosti. Profano se dijelilo od transcedencije (Boga), pa se dogadalo da religioznost nije imala nikakvog utjecaja na prakticni život. Vjera se svela na neku vrstu deizma. Vjeruje se u Božanstvo od kojeg potjece život, ali svijet je od njega neovisan i autonoman. Tako je striktno lucenje religioznog i profanog vodilo u laicizaciju ili laicizam.
Danas se postavlja pitanje ima li podjele izmedu sakralnog i profanog, božanskog i ljudskog? Zar svako ljudsko bice nije istovremeno prožeto i transcedencijom? Bog je istovemeno transcedentan (nad svijetom) i imanentan (unutar svijeta) svijetu i covjeku. A to znaci da su svijet i covjek prisutni u Bogu. I covjek je i transcedentan i imanentan svijetu.
Isus samim svojim ‘sadržajem’ tj. bicem (Bog i covjek) izjednacuje ljudsko i Božansko. Možda je bolje reci, Isus uvodi ljudsko u božansko. Odnos prema Bogu ocituje se kroz odnos prema covjeku. Ako se covjek otudi od covjeka, otudio se i od Boga. Isto tako tko se otudi od Boga otudio se i od covjeka. Ne može se naci kriterije poštivanja samog covjeka bez Boga. Bog je kriterij covjekova postojanja i vrijednosti. Covjek je slika Božja, vrijednost Božja. Božansko se slavi preko ljudskog, a ljudsko vrednuje kroz božansko; u ‘nebo’ se ulazi i spušta ‘na zemlju’. Covjeka se izdiže iz poniženja i potlacenosti. Covjek je sam po sebi (jer je slika Božja) Božji Sakramenat u svijetu. Bog se kroz covjeka komunicira i otkriva. Ljudsko lice je i božansko lice.
Osnovni odnos prema covjeku i Bogu je ljubav. Pascal rece da covjek dalje vidi ljubavlju nego razumom. Ljubavlju se više približavamo drugom i Bogu nego li svim argumentima (shvacanjem). Ljubavlju se ispovijeda vjera u Boga i covjeka. Kroz ljubav se upoznaje Bog i covjek više nego li kroz bilo koju drugu stvarnost. Covjek se kroz ljubav oslobada svih otudenja – kroz ljubav se nanovo rada.
Svi pokušaji da se svijet preobrazi bez ljubavi nisu uspjeli. Sve ostaje samo teorija ili ideologija. Ljudi se mogu prepoznati kao prijatelji i kao bližnji samo kroz ljubav. Ljubav sprecava da se ne ode u iluziju bilo u odnosu prema covjeku ili Bogu.
Kriterij ispravnosti ljudske savijeti jest ljubav, a ne zapovijed. Covjek može ispuniti zapovijed i sa zlocestim srcem, radi raznoraznih drugih razloga. Cak i radi svojeg egoistickog interesa. Koliko li se zapovijedi izvrši radi moranja i kazne bez ikakve duševnosti i covjecnosti. Zato, onaj koji ljubi ispunjava sve zapovijedi. Ljubav je po svojoj strukturi predanje i odricanje, usrecivanje drugoga. Ljubav se razlikuje od erosa koji ljubi što mu je ljubivo i razumljivo. Istinska ljubav ljubi i bez ‘razloga’. Isus je primjer apsolutnog predanja za drugog i primjer apsolutne ljubavi. Time je ispunio sve zapovijedi – ljudske i Božje.
Mi smo više osjetljivi i “poslušni” zakonu ili zapovijedi nego li ljubavi. Revniji smo u poslušnosti negoli u ljubavi. Znamo da možemo ispuniti sve zakone i ne primaknuti se ništa bliže drugom covjeku. Možda danas živimo pod zakonom i u svijetu u kojem je ljubav potisnuta. Sve se hoce propisati bez ostavljanja covjeku one spontanosti u ljubavi. Nažalost, cak se i bracna ljubav pretvara u zakon, a sve manje u vezu ljubavi. A što je manje ljubavi to je više tiranije i rastrojenosti ljudskog roda. Dovoljno je da zakon malo ‘pukne’ i dogodi se velika eksplozija mržnje i necovjecnosti. Svi smo to iskusili tijekom proteklog rata.
Zakonu je cesto cilj sprijeciti zlo. No, osnovni cilj zakona je zbližavanje ljudi; zakon stvara podložnike, a ljubav prijetalje i bracu i sestre; zakon stvara ropstvo (kako cesto navodi Pavao), a ljubav slobodu. Tko ljubi ostvaruje religiozni osjecaj, kršcanstvo i blizinu Božju. Tko ljubi ostvaruje humanost i sva ljudska prava, poštivanje covjeka.
Tko ljubi, naizgled gubi, ali on je sretan i ostvaren covjek. Tko ide putem Božje ljubavi on je spašen i vec ima iskustvo vjecnosti. Jer Bog je ljubav, a tko ljubi poznaje i Boga i covjeka!
Fr. Marijan Jurcevic, o.p
© Hrvatska dominikanska provincija – 1999. – 2004.
www.dominikanci.hr